Farmakologija digestivnog trakta

Može se slobodno reći da je digestivni trakt domaćih životinja, a pogotovo onih koje se gaje u intenzivnoj stočarskoj proizvodnji, najpodložniji bolestima. Razlozi za tu tvrdnju su brojni. Najčešći uzroci oboljenja digestivnog trakta su veliki broj infektivnih i parazitskih uzročnika, nepravilna ishrana, kao i neadekvatni uslovi smeštaja životinja. Životinje koje slobodno žive u divljini u daleko manjem stepenu oboljevaju od domaćih životinja. To je zbog toga što ishrana domaćih životinja zavisi isključivo od čoveka tako da se greške koje čovek pravi iz ne znanja ili nehotično odražavaju na zdravlje životinja. Uloga organa digestivnog trakta je dobro poznata. Oni učestvuju u varenju hrane pri čemu se dobijaju supstance koje su bitne za funkcionisanje organizma, rast, proizvodnju i održavanje života. Za lečenje bolesti digestivnog trakta koristimo veliki broj grupa lekova.

SIJALOGOGA

Koliko li vam je samo puta pošla “voda na usta“, pri pomisli na hranu koju volite? Pljuvačka koja se tom prilikom stvara povećava apetit i pomaže varenju hrane. Pljuvačka natapa hranu čini je pogodnom za gutanje i sadrži enzime koji učestvuju u varenju. Poremećaji apetita, pri tom se misli na njegov gubitak su česti kod mnogih bolesti. Životinja je apatična, uzima nedovoljno hrane ili uopšte ne  prilazi hrani. U tim slučajevima koristimo grupu lekova koji se nazivaju sijalogoga. Ova grupa lekova povećava lučenje pljuvačke čime se povećava apetit kod životinja, a hrana se bolje vari. Pošto poboljšavaju varenje možemo ih slobodno svrstati i u grupu lekova koji se nazivaju digestivi. Najpoznatiji lekovi iz ove grupa su amara – gorka sredstva. Na jeziku se nalaze receptori za ukus i ova sredstva deluju tako što stimulišu receptore na jeziku a ovi onda deluju na centar za lučenje pljuvake koji se nalazi u produženoj moždini. Pljuvačne žlezde rade pod dejstvom simpatikusa i parasimpatikusa koji onda povećevaju lučenje pljuvačke.Draženjem simpatikusa nastaje viskozna gusta pljuvačka( preživari), a draženjem parasimpatikusa nastaje vodenasta pljuvačka (konji). Da bi svoj efekat što bolje ispoljili gorka sredstva se moraju davati u vidu vodenih rastvora ili tinktura. Najpoznatija sredstva su : osušen koren lincure (Gentiana radix), osušeni delovi pelena u cvetu (Absinthii summitas).

ANTISIJALOGOGA

Količina pljuvačke koje životinje stvore zavisi od vrste životinje i načina ishrane. Tako veliki preživari stvore i do 100-180 l pljuvačke za 24 časa dok ostale životinje znatno manje konji 40 l, ovce 10-16l svinja 15 l dok šovek samo 1/2-1 l. Lekovi koji smanjuju lučenje pljuvačke daju se samo u određenim prolikama kao što su na primer hirurške operacije. Naime životnja koja je u potpunoj anesteziji nema očuvan akt gutanja, tako da se može desiti da jedan deo izlučene  pljuvačke ode u dušnik i time izazove gušenje životinje. Pri upotrebi inhalacionih anestetika povećava se bronhijalna sekrecija što takođe nije povoljno u uslovima opšte anestezije. Znači stvorena pljuvačka i bronhijalni sekret može dovesti do nakupljanja tečnosti u plućima, otežanog disanja pa i smrti životinje.  Da do toga nebi došlo životinjama se daje atropin. Ovde treba naglasiti da se dvanjem atropina kod preživara ne može zaustaviti lučenje guste viskozne pljuvačke.

POVRAĆANJE

Povraćanje je čest simptom kod mnogih oboljenja digestivnog trakta. Kod ovih oboljenja dolazi do poremećaja funkcije želudca, koje ima za posledicu pražnjenje želudačnog sadržaja na usta i nos životinje. Životinje koje su monogastrične kao pas, mačka, svinja lako povraćaju, dok je kod preživara povraćanje jako teško i znak je veoma ozbiljnog oboljenja. Najčešći problemi koji se javljaju u predželudcima preživara su nadun i smanjena jačina i broj kontrakcija buraga. Konji takođe vrlo teško povraćaju i često je povraćanje kod konja prognostički nepovoljan simptom bolesti.

Kako nastaje povraćanje? Povraćanje može nastati usled velikog broja faktora. Najčešće je uzrok lokalni nadražaj sluznice ždrela, mehanički pritisak na koren jezika,a mogu ga izazvati hemijske materije kao što su gorak ili slan ukus pa čak i neprijatan miris. Često vam se desi da osetite nagon za povraćanjem ako pojedete ili pomirišete nešto što ne volite. Do povraćanja dolazi kod velikog broja infektivnih bolesti kao što su salmoneloza, kolibaciloza, kuga kod svinja itd. gde toksini bakterija deluju na centar za povraćanje koji se nalazi u produženoj moždini.. Kao i ljudi i životinje mogu bolovati od transportne bolesti, pogotovo ako se taj transport obavlja u prevoznim sredstvima koji nisu adekvatni ili ako transport jako dugo traje (voz, kamion, brod). Najteži oblik povraćanja javlja se u slučajevima tumora želudca ili mozga, kao i kod povreda glave gde dolazi do oštećenja dela mozga u kome se nalazi centar za povraćanje. Iz predhodnog izlaganja se vidi da povraćanje može biti periferno i centralno. Periferno povraćanje nastaje draženjem mehaničkih i hemijskih receptora u sluzokoži ždrela, jednjaka i želudca, a centralno povraćanje nastaje direktnim draženjem centra za povraćanje.

Da li je povraćanje štetno ili korisno? To zavisi od slučaja do slučaja. Ukoliko životinja pojede neku otrovnu supstancu ili proguta strano telo, normalno je da  tu supstancu ili telo odmah izbaci. To se postiže davanjem emetika – lekova koji izazivaju povraćanje. Medjutim dugotrajno, obilno povraćanje je jako štetno imože čak dovesti do smrti, i ono se mora sprečavati upotrebom lekova koji se nazivaju antiemetici. 

EMETICI

Emetici su lekovi koji izazivaju povraćanje. Prema mestu gde deluju dele sa na centralne i periferne. Periferni emetici draže sluzokožu ždrela, jednjaka i želudca, odakle nadražaj dolazi do centra za povraćanje i nastaje povraćenje. U ovu grupu emetika spada natrijum hlorid, bakar-sulfat, cink-sulfat i koren ipekakuane. Kuhinjsk so se daje kao zasićen rastvor u mlakoj vodi,(za pse i mačke 1-2 kašičice rastvorene u pola šolje tople vode). Povraćanje nastupa za 15 minuta. Bakar-sulfat – plavi kamen se daje kao 1% rastvor u 50 ml vode i povraćanje nastaje za 10 min. Ipekakuana se koristi u obliku infuza. Koren se prelije vurućom vodom i da se životinji da ga popije. Ona izaziva povećanje lučenja pljuvačke, povećava bronhijalnu sekreciju i na kraju izaziva povraćanje. Ona sadrži alkaloid emetin. Kod pasa se može koristiti i rastvor senfa u toploj vodi. Centralni emetici deluju na centar za povraćanje koji se nalaze u produženoj moždini. Najviše se koriste apomorfin i ksilazin.  Apomorfin je derivat morfina i može se aplikovati peroralno i subkutano. Povraćanje nastaje brzo za 2-3 minuta ali zato dugo traje što nije dobro jer iznuruje životinju. Koristi se odmah nakon trovanja ili gutanja stranih tela. Ksilazin kod pasa i mačaka prouzrokuje povraćanje i defekaciju. Inače ksilazin se koristi u sedaciji preživara i konja.

ANTIEMETICI

U slučajevima kada životinja dugo povrća ili kada je povraćanje učestalo daju se antiemetici. To su lekovi koji sprečavaju povraćanje. Dugotrajno povraćanje je jako štetno za organizam. Povračanjem se gube tečnost i elektroliti što na kraju može izazvati teška oštećenja pa i smrt organizma. Antiemetici se takođe dele na centralne i periferne u zavisnosti gde deluju. Periferni antiemetici sprečavaju da se nadržaji za povraćanje stvoreni u organima za varenje prenesu do centra za povraćanje u mozgu. Najpoznatiji je donperidon. On se može aplokovati i.m. s.c. kao i peroralno. On ne prolazi kroz hematoencefalnu barijeru pa ne oštećuje mozak. Centralni antiemetici deluju na centar za povraćanje tako što ga deprimiriju – uspavljuju. Najviše se koristi metklopramid. Osim što koči povraćanje on povećava pokrete želudca i prazni želudac u dvanaestopalačno crevo. Acepromazin je slabiji lek od metoklopramida pa se koristi kao lek za sprečavanje povraćanja u toku transporta i dugotrajnih putovanja životinja.